Kristen Stewart Serbia

Ovo je forum za sve fanove glumice Kristen Stewart! Saznajte sve o njoj, i ponešto o Twilight sagi!
 
PrijemKalendarČesto Postavljana PitanjaTražiLista članovaKorisničke grupeRegistruj sePristupi

Delite | 
 

 21. Telefonski poziv

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
AutorPoruka
Alisper 4ever

avatar

Posts : 77
Join date : 03.04.2010
Location : Zagreb

PočaljiNaslov: 21. Telefonski poziv   Pet Apr 09, 2010 6:47 am

Osjećala sam da je opet prerano kad sam se
probudila, i shvatila sam da mi se raspored dana i noći
polako obrće. Ostala sam ležati u krevetu i osluškivati glasove
Alice i Jasper u drugoj sobi. Bilo mi je čudno što
su uopće dovoljno glasni da ih čujem. Prevrnula sam se,
spustila noge na pod i zatim Oteturala do dnevne sobe.
Sat na televizoru pokazivao je netom prošlo dva
ujutro. Alice i Jasper zajedno su sjedili na kauč; Alice je
opet Risala, dok joj je Jasper gledao preko ramena. Nisu me
pogledali kad sam ušla, odviše zaokupljeni alicin radom.
Prikrala sam se Jasper i bacila pogled.
"Je li još nešto vidjela?", Tiho sam ga upitala.
"Da. Iz nekog razloga vratio se u sobu s videom, ali u
njoj je sada svijetlo. "
Promatrala sam kako Alice crta četvrtastu sobu s tamnim
gredama na niskome stropu. Zidovi su bili pre406
kriveni drvenim pločama, malo pretamno, zastarjelim.
Na podu je ležao taman tepih s uzorkom. U južnome
se zidu nalazio velik prozor, a otvor u zapadnom zidu
vodio je u dnevnu sobu. Jedna strana tog prolaza bila je
kamena - velik kamin od svijetlosmeđeg kamena gledao
je na obje prostorije. Žarište sobe s ovog motrišta, televizor
i videorekorder, postavljeni na premali drveni stalak,
nalazilo se u jugozapadnome kutu prostorije. Trošna, zavojit
garnitura za sjedenje stajala je pred televizorom, a
ispred nje je bio okrugli stolić za kavu.
"Telefon tu stoji", šapnula sam i pokazala.
Dva para vječnih očiju zagledala se u mene.
"To je kuća moje majke."
Alice je već sišla s kauča, dohvatila mobitel i stala
tipkati broj. Buljila sam u taj precizni prikaz obiteljske
sobe moje majke. Nekarakteristično za njega, Jasper se
premjestio bliže meni. Blago mi je dotaknuo rame, a
od tjelesnog dodira njegov je blagotvorni utjecaj postao
jači. Panika je ostala zapretena u meni, nesuvislo.
Alicin usne drhtale su od brzine njezinih riječi, tihog,
nerazgovjetnog zujanja. Nisam mogla pratiti to što govori.
"Bella", rekla je Alice. Tupo sam je pogledala.
"Bella, Edward stiže po tebe. Da te on, Emmett i
Carlisle negdje sakriju na neko vrijeme. "
"Edward stiže?" Riječi su mi bile kao pojas za spašavanje
koji mi drži glavu iznad potopa.
"Da, dolazi prvim letom iz Seattlea. Idemo pred njega
na zračna, pa ćeš otići s njim. "
"Ali, moja majka ... došao je amo po moju majku,
Alice! "Usprkos Jasper, histerija mi navrle u glas.
"Jasper i ja ostat ćemo ovdje sve dok ne bude bila
sigurna. "
407
"Ne mogu izaći iz ovoga kao pobjednik, Alice. Ne
možete dovijeka čuvati svakoga koga poznajem. Zar vam
nije jasno što on to radi? Uopće ne traga za mnom. Pronaći
će nekoga, naudit će nekome tko mi je drag ... Alice,
ne mogu - "
"Ulovit ćemo ga, Bella", samouvjereno je kazala.
"A što ako vi nastrada, Alice? Misliš da bi mi bilo
svejedno? Misliš da mi može nauditi samo putem moje
ljudske obitelji? "
Alice je značajno pogledala Jasper. Shrvala me duboka,
teška magla letargije, i oči su mi se sklopile bez
moga dopuštenja. Svijest mi se oprla magli, shvativši što
se zbiva. Natjerala sam se da opet progledam i ustala,
odmaknuvši se od Jasper ruke.
"Ne želim natrag na spavanje", brecnula sam se.
Otišla sam u svoju sobu i zatvorila vrata, zapravo
zalupila njima, da mogu slobodno i na miru puknuti.
Ovaj put Alice nije došla za mnom. Tri i pol sata zurila
sam u zid, sva sklupčana, njišući se amo-tamo. Misli su
mi se vrtjelo u krugu ne bi li našle neki izlaz iz ove noćne
more. Nije bilo bijega, nije bilo odgode. Vidjela sam da
u mojoj budućnosti mračno vreba samo jedan mogući
ishod. Jedino je pitanje bilo koliko će drugih ljudi nastradati
prije nego što taj trenutak kucne.
Jedina utjeha, jedina nada koja mi je preostajalo, bila
je spoznaja da ću ubrzo vidjeti Edwarda. Možda bih, kad
bih mu samo opet vidjela lice, vidjela i rješenje koje mi
sada izmiče.
Kad je telefon zazvonio, vratila sam se u glavnu sobu,
pomalo postiđen svojim ponašanjem. Nadala sam se da
nisam uvrijedila nijedno od njih, da znaju koliko sam im
zahvalna na svim žrtvama koje podnose za moj račun.
408 Alice je govorila brzo kao i uvijek, ali pažnju mi je
privuklo to što Jasper prvi put nije bio u sobi. Pogledala
sam na sat - bilo je pet i trideset ujutro.
"Upravo ulaze u avion", kazala mi je Alice. "Slijeću
u devet i četrdeset pet. "Još samo nekoliko sati moram
disati dok on ne stigne.
"Gdje je Jasper?"
"Otišao je u izviđanje."
"Nećete ovdje ostati?"
"Ne, selimo se bliže kući tvoje majke."
Želudac mi se stisnuo od nelagode na njezine riječi.
Ali tada je mobitel opet zazvonio, prenuvši me. Iznenađeno
me pogledala, ali ja sam puna nade već krenula
prema njoj, ispruživši ruku da mi preda telefon.
"Halo?", Upitala je Alice. "Ne, tu je." Pružila mi je
mobitel. Tvoja majka, bezglasno je rekla.
"Halo?"
"Bella? Bella? "Bio je to glas moje majke; govorio je
onim poznatim tonom koji sam čula tisuću puta kao
mala, kad god bih prišla preblizu rubnim kamenu ili
joj se izgubila vida negdje u gužvi. Odisao je panikom.
Uzdahnula sam. To sam i očekivala, iako sam dala sve
od sebe da mi poruka zvuči što je manje moguće alarmantno,
a da pritom ne smanjim njezinu neodgodivost.
"Smiri se, mama", pokušala sam je umiriti najbolje
što sam mogla, polako se udaljavajući od Alice. Nisam
bila sigurna mogu li jednako uvjerljivo lagati dok me
ona promatra. "Sve je u redu, okej? Daj me samo pusti
da ti kažem što trebam i sve ću ti objasniti, obećajem. "
Pričekala sam, iznenađena time što mi još nije upala
u Riječ.
"Mama?"
409
"Dobro pazi da ne izgovoriš ništa dok ti ja ne kažem."
Glas koji sam čula nisam poznavala u istoj mjeri u kojoj
ga nisam ni očekivala. Bio je to muški tenor, vrlo ugodan,
neosoban glas - onakav kakvim govore spikeri u reklamama
za luksuzne automobile. Govorio je vrlo brzo.
"Dakle: ne želim nauditi tvojoj majci, pa prema tome
postupaj točno onako kako ti kažem, i ništa joj se neće
dogoditi. "načas je zastao, dok sam ga slušala nijema
od strave. "Svaka čast", čestitao mi je. "Sad ponavljaj za
mnom, i potrudi se da zvučiš prirodno. Molim te, reci:
'Ne, mama, ostani gdje jesi.' "
"Ne, mama, ostani gdje jesi." Govorila sam jedva glasnije
od šapata.
"Vidim da ovo neće glatko ići." Zvučao je posprdno,
i dalje ležerno i prijazno. "Sad radije prijeđi u drugu
sobu da izrazom lica sve ne upropastis. Nema razloga da
ti majka pretrpi patnje. Dok budeš hodala, molim te,
reci: 'Mama, saslušaj me, molim te.' Reci to sada. "
"Mama, saslušaj me, molim te", molećivo sam kazala.
Vrlo sporim korakom otišla sam do svoje spavaće sobe,
osjećajući alicin zabrinut pogled na leđima. Zatvorila
sam vrata za sobom i pokušala suvislo razmisliti u stravi
koja mi je obuzela mozak.
"Tako, dakle, jesi li sada sama? Samo odgovoriti s da
ili ne. "
"Da."
"Ali i dalje te mogu čuti, jamačno."
"Da."
"U redu, onda", nastavio je ljubazni glas, "reci:
'Mama, imaj povjerenja u mene.' "
"Mama, imaj povjerenja u mene."
"Ovo je ispalo čak i bolje nego što sam očekivao. Bio
410 sam pripravan na čekanje, ali majka ti je stigla kući prije
vremena. Tako je lakše, zar ne? Manje neizvjesnosti, manje
strepnje za tebe. "
Samo sam nastavila čekati.
"Sad me vrlo pažljivo saslušaj. Htio bih da se razdvojiše
od svojih prijatelja; što misliš, je li to moguće?
Odgovori mi s da ili ne. "
"Ne."
"Žao mi je što to čujem. Nadao sam se da ćeš biti
malo kreativnija od toga. Misliš li da bi se mogla razdvojiti
od njih kad bi život tvoje majke ovisio o tome?
Odgovori s da ili ne. "
Moralo je biti nekog načina. Sjetila sam se da trebamo
otići na aerodrom. U zračna Sky Harbor International:
pretrpan, zbunjujuće razmještene ...
"Da."
"Tako je već bolje. Siguran sam da neće biti lako,
ali opazim li i najmanju natruha mogućnosti imaš
nekoga uza se, a čuj, to će biti vrlo loše po tvoju majku ",
obećao mi je prijazni glas. "Sad već zacijelo znaš
dovoljno o nama da shvatiš koliko bih brzo saznao jesi
li pokušala povesti bilo koga sa sobom. I koliko bi mi
malo trebalo dokrajči tvoju majku ispostavi li se da
je tako. Razumiješ li što ti kažem? Odgovori s da ili ne. "
"Da." Glas mi je prepukao.
"Vrlo dobro, Bella. Dakle, postupi ovako. Otiđi u
majčinu kuću. Naći ćeš broj kraj telefona. Nazovi ga, a
ja ću ti reći kamo da odeš odande. "Već sam znala kamo
ću otići, i gdje će sve ovo završiti. Ali slijedit ću njegove
naputke u cijelosti. "Možeš li to? Odgovori mi s da ili
ne. "
"Da."
411
"Prije podneva, molim te, Bella. Ne mogu čekati cijeli
dan ", pristojno je rekao.
"Gdje je Phil?", Oporo sam ga upitala.
"A, samo oprezno, Bella. Pričekaj da zatražim da nešto
kažeš, molim te. "
Pričekala sam.
"Važno je, prema tome, da tvoji prijatelji ništa ne posumnjaju
kad im se vratiš. Reci im da te nazvala majka i
da si je uspjela nagovoriti da se zasad ne vrati. Sad ponovi
za mnom: 'Hvala, mama.' Reci to sada. "
"Hvala, mama." Suze su mi navirale na oči. Pokušala
sam im se oduprijeti.
"Reci: 'Volim te, mama, brzo se vidimo.' Reci to
sada. "
"Volim te, mama." Grlo mi je bilo stisnuto. "Brzo se
vidimo ", obećala sam.
"Do viđenja, Bella. Jedva čekam naš sljedeći susret. "
Spustio je slušalicu.
Zadržala sam mobitel uz uho. Zglobovi su mi se ukočila
od strave - nisam mogla izravnati prste da ga ispustim
iz ruke.
Znala sam da moram razmisliti, ali u glavi mi je odjekivala
panika moje majke. Sekunde su otkucavala dok
sam se upinjala obuzdati sebe.
Polako, polako, misli su mi se počele probijati kroz
taj Ciglena zid boli. Da skuje plan. Jer sad mi je preostalo
tek jedno: otići u prostoriju sa zrcalima i poginuti.
Nisam imala garancije, ničega što bih mogla dati da održim
svoju majku na životu. Mogla sam se samo nadati
da će James biti zadovoljan što je pobijedio u igri, da će
mu Edwardov poraz biti dovoljan. Spopao me očaj; nije
bilo načina da se cjenkaju, nije bilo ničega što bih mu
412 mogla ponuditi ili uskratiti kako bih odnijela prevagu.
Ali svejedno nisam imala izbora. Morala sam pokušati.
Odagnala sam stravu od sebe najbolje što sam znala.
Donijela sam odluku. Nikakve vajde neće biti u trošenju
vremena na zdvajanje nad ishodom. Morala sam suvislo
razmisliti, jer su me Alice i Jasper čekali; bilo je presudno
bitno da im izmakne, a i apsolutno nemoguće.
Odjednom mi je postalo drago što se Jasper nekamo
izgubio. Da je bio ovdje da osjeti moju tjeskobu u
proteklih pet minuta, kako bih ih spriječila da nešto ne
posumnjaju? Prigušilo sam strepnju i tjeskobu u sebi,
pokušala ih suzbiti. Nisam ih sada sebi mogla priuštiti.
Nisam znala kad će se on vratiti.
Usredotočila sam se na svoj bijeg. Morala sam se
nadati da će mi poznavanje aerodroma dati presudnu
prednost. Nekako sam morala zadržati Alice što dalje
od sebe ...
Znala sam da me Alice znatiželjno čeka u drugoj
sobi. Ali morala sam još nešto riješiti nasamo, prije nego
što se Jasper vrati.
Morala sam prihvatiti činjenicu da više nikad neću
vidjeti Edwarda, da mu više neću vidjeti lice niti jedan
jedini put, bar da ga ponesem sa sobom u prostoriju
sa zrcalima. Povrijedit ću ga, a ne mogu se ni rastati s
njim. Pustila sam valovima patnje da me oblije, da netko
vrijeme rade sa mnom što ih je volja. Zatim sam i njih
otjerala od sebe i otišla se suočiti s Alice.
Jedini izraz lica koji sam uspjela složiti bio je tup i
mrtav. Vidjela sam kako se prepala, pa nisam čekala da
mi postavi pitanje. Imala sam samo jedan tekst, a sad mi
improviziranje nikako ne bi pošlo za rukom.
"Mama mi se brine, hoće da dođem kući. Ali nema
413
problema, uvjerila sam je da se ne vraća kući. "zvučala
sam beživotno.
"Pobrinut ćemo se da joj ništa ne bude, Bella, ne brini
se. "
Okrenula sam se od nje; nisam joj mogla dopustiti
da mi vidi lice.
Pogled mi je pao na prazan list hotelskog papira na
pisaćem stolu. Polako sam mu prišla, dok mi se u glavi
stvarao plan. Do njega je stajala i omotnica. Dobro će
mi doći.
"Alice", polako sam je upitala, ne okrenuvši se, zadržavši
ravnomjeran ton glasa. "Napišem li pismo svojoj
majci, bi li joj ga dala? Ostavila joj ga u kući, hoću reći. "
"Naravno, Bella." Zvučala je oprezno. Vidjela je da
pucam po šavovima. Morala sam zadržati svoje osjećaje
pod suvislijom kontrolom.
Otišla sam natrag u svoju sobu i kleknula pokraj stolića
uz uzglavlje da mogu pisati.
"Edward", napisala sam. Ruka mi je drhtala, slova
su bila jedva čitljiva.
Volim te. Tako mi je žao. On drži moju mamu, pa moram
pokušati. Znam da mi možda neće uspjeti. Tako mi je strašno,
strašno žao.
Ne ljuti se na Alice i Jasper. Ako im uspijem pobjeći, to će biti
pravo čudo. Zahvali im se u moje ime. Pogotovo Alice, molim te.
I molim te, molim te, ne idi za njim. To on i želi, mislim.
Ne bih mogla podnijeti da itko više strada zbog mene, pogotovo ti.
Molim te, to je jedino što sada mogu tražiti od tebe. Za mene.
Volim te. Oprosti mi.
Bella.
414 Pažljivo sam presavila pismo, pohranila ga u omotnicu
i zalijepile je. Prije ili poslije, naći će je. Samo sam se
nadala da će shvatiti i barem me ovaj put poslušati.
A onda sam pažljivo pohranila svoje srce.
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
 
21. Telefonski poziv
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 1 od 1
 Similar topics
-
» Stihovi koje znate napamet
» Prvi telefon u Beogradu
» FB video chat, samo za Windows i Mac
» Smešni sastavi,tekstovi ..
» Istorija koju niste učili u školi

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Kristen Stewart Serbia :: -TWILIGHT SAGA- :: Čitanje Knjiga Sumrak Sage :: Sumrak-
Skoči na: